Neurospicy kave – podcast s neurorazličitim “običnim” superljudima by Lea Ivančić Žic | (Pre)Živjeti neurorazličitost
O autizmu, ADHD-u, maskiranju, poremećajima hranjenja i tome kako zdravstveni sustav može početi prilagođavati skrb prije nego što osoba dobije formalnu dijagnozu.
Što se događa kada osoba ima neurodivergentne potrebe, ali ih zdravstveni sustav ne prepoznaje jer čeka formalnu dijagnozu, a istodobno joj ne uspijeva postaviti dijagnozu upravo zato što ne odgovara stereotipnoj slici autizma/ADHD-a?
U ovoj epizodi Neurospicy kave razgovaram s Dinom Popović, osnivačicom Udruge Žaruljica, o jednoj od najvećih rupa u sustavu podrške neurodivergentnim osobama: između onoga što osoba stvarno treba i onoga što sustav prepoznaje.
Dina kroz svoj rad povezuje autizam, ADHD, mentalno zdravlje, poremećaje hranjenja, inkluziju i javno zagovaranje. Pokrenula je peticiju za bolje prepoznavanje autizma i ADHD-a u zdravstvenom sustavu, organizirala stručne dijaloge o autizmu i poremećajima hranjenja te godinama okuplja stručnjake, roditelje, institucije i civilno društvo oko tema koje se prečesto promatraju odvojeno.
U razgovoru otvaramo pitanja:
- Zašto zdravstveni sustav još uvijek često čeka formalnu dijagnozu da bi prilagodio skrb?
- Kako maskiranje i kompenzacija posebno otežavaju prepoznavanje autizma kod djevojaka i žena?
- Zašto screening sam po sebi nije dovoljan?
- Što se događa kada kliničar očekuje da autistična osoba mora „izgledati autistično“?
- Kakva je povezanost neurodivergencije i poremećaja hranjenja?
- Što nam iskustvo anoreksije može pokazati o širim sistemskim propustima?
- Što možemo naučiti iz principa PEACE Pathwaya?
- Može li se skrb prilagoditi prije formalne dijagnoze?
- Što se konkretno mora promijeniti da bi hrvatski zdravstveni sustav bolje prepoznavao neurodivergentne potrebe?